“UÄ‘i u dvoranu!â€, bÄ« joj reÄeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. “Ova je dvorana uglaÄanim staklom poploÄana!â€, reÄe on. “Gospodaru mojâ€, uzviknu ona, “ja sam se prema sebi ogrijeÅ¡ila i u druÅ¡tvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!â€